SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (Senj, 17. veljače 1865. - Sarajevo 29. listopada 1908.)
Rođen u Senju, pod Nehajem koji bitno obilježava i njegove rane stihove objavljene 1885. godine u zbirci "Bugarkinje". Ta zbirka sasvim je na tragu tradicionalne lirike koju predvode Harambašić i Preradović. Bio je vodeći pjesnik hrvatskog realizma, najmarkantnija pojava u hrvatskom pjesništvu XIX stoljeća.
Zbog svoje buntovne naravi završivši gimnaziju nije maturirao, te je iz Senjskog sjemeništa poslan u Rim, gdje se trebao studijem pripraviti za svećeništvo. No, nakon osam mjeseci uvidio je da nema poziva na svećeništvo te se vratio u Zagreb upisavši učiteljski tečaj.
Nakon završetka tečaja, kreće u Bosnu, budući da bez mature u Hrvatskoj ne može predavati. Radio je u Mostaru, Livnu i Bjeljini, sve dok se konačno nije skrasio u Sarajevu, gdje je upoznao Elu Kašaj, koju će oženiti na svoj 33. rođendan te s njom imati kćer Višnju.
Odmah nakon vjenčanja predaje u tisak svoju najbolju zbirku pjesama "Izabrane pjesme", a 1902. tiskat će i "Trzaje". Oko 1903. počinje poboljevati, pa zbog kamenaca u mjehuru biva triput operiran. Nakon neuspješna liječenja u Sarajevu, krajem 1906. kreće u Beč. Nakon osam mjeseci teškog bolovanja, vraća se kući gdje ubrzo počinje njegova agonija.
Umro 29. listopada 1908 i pokopan na sarajevskom groblju sv. Josipa.